Povijest
Prema općem uvjerenju znanstvenika relativno malo čapljinsko područje je jedinstven i prirodoslovni, arheološki i etnološki muzej pod vedrim nebom
Kulturno povijesno i arheološko nasljeđe
Samo registriranih spomenika materijalne kulture iz prošlosti-eksponata pod vedrim nebom, koji potječu iz različitih razdoblja, počevši od neolita pa do kraja osmanlijskog razdoblja (1878. god.), ima na čapljinskom terenu: ilirskih «gradina» 43, «gomila» pojedinačnih 459 i 14 skupnih (sa do 200 grobova u jednoj skupini), lokacija iz antičkog doba (rimsko i pozno antičko razdoblje) 85, slučajnih nalaza 3 (jedno koplje i ženske ogrlice), srednjovjekovnih stećaka 488 u 31 skupini, mlinica 7, stupa 2, kula iz osmanlijskog razdoblja 19, starih gradova (opasanih zidom) 2, ostalih objekata 40 (sakralnih, od kulturno-povijesne vrijednosti – crkava, džamija, mezdžida, grobljanskih kapela i sl., zatim kuće od etnografske vrijednosti itd. –ukupno registriranih spomenika 1162 ). Ovom broju jedinica mogu se dodati i predmeti s čapljinskog područja koji se nalaze u muzejima i zbirkama te ogromna arhivska građa u vlasništvu institucija i u privatnom vlasništvu, te prirodne rijetkosti, npr. Hutovo blato sa svojom faunom, onda pećine, oduhe itd.
Karakteristično za Čapljinu je to da nijedno njeno naselje nije bez nekog «muzejskog» eksponata.
Najznačajnija arheološka lokacija na području općine Čapljina je Mogorjelo, sa ostacima rimskih i kasnoantičkih građevina. Nakon što je Karlo Pač, arheolog, od 1899. do 1903.godine otkopao i ispitao ovaj lokalitet, konzervirao je otkopane zidine pokrivši ih kamenim pločama po ugledu na hercegovačke kuće – pločare i na slobodnim površinama unutar i oko kompleksa osnovao je arboretum sa primjercima mediteranskog bilja.
Inače, rimskih građevina ima u skoro svim naseljima čapljinske općine koja su smještena duž nekadašnjih rimskih putova, pa i nešto dalje od njih. Među najznačajnije takve ostatke spada jedna vila (villa urbana) koja se nalazi u Višićima (nalazište je pokriveno zemljom da se ne oštećuje), zatim lokalitet ograda u Sjekosama.
Od srednjovjekovnih spomenika kompleksi starih gradova Gabele i Počitelja su najznačajniji. Ta dva mjesta imaju burnu prošlost, izuzetnu kulturno-povijesnu važnost i objekte koje vrijeme ne štedi.
Srednjovjekovnih stećaka kao originalnih izraza bosansko-hercegovačke spomeničke kulture ima u više čapljinskih naselja, a najbogatiji su Opličići-gdje se nalazi ukupno 102 stećka, i to: 57 sanduka, 37 ploča, 6 sjemenika i 2 krstače, a ukrašena su 32 stećka. Stećci su s vremenom uništeni, prije ih je bilo mnogo više. U Bivoljem Brdu na lokalitetu Grčko groblje ima 75 stećaka, i to: 4 ploče, 67 sanduka, 2 sljemenika i 2 krastače, a ukrašeno je 20 stećaka. Na nekoliko stećaka postoje i natpisi.
U općini ima 80 groblja od kojih 14 više nije aktivno; i tu je veliko spomeničko blago koje se stalno uvećava.
Vrijedno spomeničko blago su i bogomolje, crkve i džamije.
Na prostorima općine ima dosta i srednjovjekovnih kula. Nastale su u osmanlijskom razdoblju kao fortifikacijski (neke ujedno i kao ladanjski objekti), a gradili su ih domaći feudalci. Ovi objekti su na privatnim posjedima i u obiteljskom vlasništvu, ali kao kulturni spomenici većinom su pod zaštitom države.
Na rijeci Bregavi je Stari most-između Tasovčićkog polja i Klepaca, sagrađen 1517. godine, na jedan luk (sličan Krivoj ćupriji na Radobolji u Mostaru) i spada među najljepše mostove iz tog vremena. Blizu ovoga mosta su i ostaci Lojpurove mlinice.
Mlinice i stupe u Strugama također su stare i imaju etnografski i povijesni značaj. U lošem su stanju, mada neke od njih ponekad i rade. Takvi objekti postoje još i u Svitavi, ali izgradnjom hidroelektrane u ovom mjestu ostale su bez vode i potpuno su napuštene. Na rijeci Trebižat u Grabovini nalaze se ostaci mlinica. Namjera je što skorije restaurirati mlinice i stupe u Strugama kao spomenike kulture i staviti ih u prvobitnu funkciju, barem kao turističku atrakciju.
Kulturnoj ostavštini i prirodnim rijetkostima i znamenitostima kojim općina raspolaže posvećuje se maksimalna moguća pozornost. Čuvanje i zaštita kulturnih spomenika, prirodnih rijetkosti i znamenitosti ovdje služi, prije svega, oplemenjivanju života stanovništva i, konkretno, obogaćivanju turističke ponude.
Na ovom području registrirano je više od 600 različitih vrsta viših i nižih svojti vaskularnih biljaka, od čega je 28 biljnih vrsta uvršteno u popis rijetkih , ugroženih i endemičnih biljnih vrsta Bosne i Hercegovine.
Speleološka i biološka raznolikost
U čapljinskom kraju životinjski svijet je veoma raznolik po vrstama i razvijen po svojoj brojnosti. Sačinjavaju ga tri velike skupine: sisavci, ptice i ribe.
Među sisavcima najviše su zastupljeni vuk, lisica, kuna bjelica, vidra i divlja mačka, a naročito doista popularni i traženi zec.
Ptičji svijet je mnogobrojan i veoma raznovrstan. Velika većina obitava u Hutovu blatu, gdje susrećemo i do 22 vrste pataka, 5 vrsta gusaka, itd. A od današnjih vrsta na tom području najznačajnije su: divlja patka, divlja guska, liska crna, šljuka kokošica, patka krljuža i patka pupčanica. Na širem prostoru nastanjene su još i jarebica kamenjarka, poljska jarebica, prepelica, divlji golub i divlja grlica.
Riblja populacija je trajna i mnogobrojna. Sve ribe su slatkovodne (potočna pastrva, mekousna pastrva, mladica i glavatica; šaran klen, linjak keljavac, gera i podustva; jegulja), osim povremenih «posjetioca» iz Jadranskog mora kao što su cipal i lubin.
Poseban segment faune ovog područja treba pridati i vrstama koje su svoj život prilagodile i vezale za kraško podzemlje koje u ovom djelu Donje Hercegovine predstavlja iznimno bogatstvo jer se prije svega radi o 75 troglobiontskih oblika od čega kopnenih vrsta ima 35 i vodenih 45 vrsta koje možemo sresti i naći smo na ovom području. Uz ovu raskoš i bogatstvo faune ne treba izostaviti i veliki broj gmazova, vodozemaca, leptirova , insekta i drugih skupina organizama kojima predstoji detaljna analiza i identifikacija.
Vrijednost prostora očituje se upravo u velikoj raznolikosti i zastupljenosti biljnih i životinjskih oblika koje možemo naći samo na ovim prostorima čineći endeme Donje Hercegovine od kojih bi izdvojili: čovječju ribicu, popovsku gaovicu, vjetreničkog lancaja, zavalku, podustvu, mekousnu pastrva, zubatka, itd. Međutim, ne trebamo zaboraviti i veliki broj drugih vrsta koje su rijetke i ugrožene vrste, a koje treba adekvatno zaštititi .
Sve ovo bogatstvo oblika navodi nas na razmišljanje da ovaj prirodni potencijal stavimo u funkciju zaštite i na njemu gradimo koncept razvoja edukacijsko – istraživačkog i izletničkog turizma, misleći prvenstveno na školsku i studensku populaciju.