Turizam

Na prostoru Hercegovačko – neretvanske županije (točnije na čapljinskom području u donjem toku rijeke Neretve) nalazi se Zaštićeno područje Park prirode « Hutovo blato» ukupne površine 7411 ha.

Depresija Hutovo blato nastala je kao posljedica spuštanja zemljišta u postvirmu, a njena ukupna površina iznosi 65,82 km2. Površina stalnih vodenih tokova i bazena u Hutovu blatu iznosi oko 7 km2, a površina cjelokupne periodično plavljene močvare oko 30 km2. Prosječna dužina Blata iznosi 10 km, a širina 5 km. Nadmorska visina ovog jezera kreće se od 2 do 5m.

Hutovo blato je sa sjeverne, istočne i južne strane okruženo krečnjačkim brdima do 500 metara nadmorske visine, dok je prema zapadu otvoreno u pravcu Čapljine, Gabele, donjeg toka Neretve i Jadranskog mora. Gregenom (poluotokom) Ostrovo Hutovo blato je podijeljeno na gornje ili Deransko blato i na donje ili Svitavsko blato.
Na ovim prostorima se nalazi 7 jezera (u Deranskom blatu 6: Deransko jezero, Jelin, Drijen, Radanovac, Orah i Škrka; dok u Svitavskom blatu leži Svitavsko jezero). Nadmorska visina jezera je od 1 do 3 metra, a dno njihovih bazena se spušta ispod razine mora; jezera predstavljaju potopljene kraške uvale.
Brežuljci u močvarnom bazenu Hutova blata za vrijeme sezonskog jezerskog plavljenja pojavljuju se kao otoci i stvaraju pogodna staništa za ptice u njihovim preletima ili za zimovanje ptica. Najveći brežuljak na Hutovu blatu je šumoviti Karaotok (7 km od Čapljine), gdje je sagrađen i motel sa 16 soba, sa restoranom i društvenim prostorijama.
Hutovo blato kao močvarno područje sa iznimnom biološkom raznolikošću i specifičnosti močvarnog ekosustava podliježe međunarodnim obveza očuvanja i zaštite biološke raznolikosti i močvarnih ekosustava.
Uvrštavanjem u popis vrijednih močvarnih lokaliteta pri direktoratu UNESCO-a u Parizu kao Ramzarsko područje, Hutovo blato podliježe obvezama Ramzarske Konvencije o močvarama od međunarodne važnosti naročito kao staništa ptica močvarica, donesena u Ramzaru 1971.g.

Obveze JP Park prirode «Hutovo blato» kao i nadležnog Ministarstva spram Ramzarske konvencije očitovale bi se u slijedećem:
- inventarizacija područja
- izrada Akcijskog plana zaštite
- valorizacija prostora i način upravljanja istim
- osnivanjem stalnog povjerenstva za močvarna staništa

 

Na prostoru Hutova blata urađena je inventarizacija biljnog i životinjskog svijeta , određene daljnje mogućnosti korištenja prostora, a u izradi je menadžment plan upravljanja zaštićenim prostorom, te određeni prioriteti akcija budućeg djelovanja.
Da je kroz kategoriju Park prirode ostvarena funkcija očuvanja i zaštite biološke raznolikost govore podaci o broju biljnih vrsta koje su registrirane na ovom lokalitetu kao i mjerama koje se poduzimaju za njihovu zaštitu. Dosad je evidentirano preko 600 vrsta i nižih svojti vaskularnih biljaka (paprati i sjemenjača) što čini 1/6 flore BIH .
Naročitu važnost i brigu posvećuje se vrstama koje se nalaze na europskom popisu ugroženih ili rijetkih vrsta, a koje su nazočne na ovom prostoru i koje bi trebalo zaštititi: Botomus umbellatus, Urticularia vulgaris, Marsiea quadrifolia, Teucrium scordium i druge vrste kao što su Nymphoides peltata, Polygonum amphibium, Nymphaea alba. Ukupno 28 vodenih, močvarnih i kopnenih biljaka s ovog prostora nalazi se na popisu rijetkih, ugroženih i endemičnih vrsta Bosne i Hercegovine.
Pored ovog važno je istaći da se vegetacija ovog prostora može razvrstati u tri vegetacijske cjeline: Vodena vegetacija, močvarna vegetacija i kopnena vegetacija na kršu.
Ukupno 11 vegetacijskih razreda, od tog četiri pripadaju vegetaciji vodenjača, po jedan močvarnoj vegetaciji i vegetaciji niskih šiljeva, a pet je razreda kopnene vegetacije. Utvrđeno je ukupno 39 asocijacija (zajednica), od tog vegetaciji vodenjača pripada 12 asocijacija ,močvarnoj vegetaciji 11, vegetaciji niskih šiljeva tri, a kopnenoj vegetaciji 13 asocijacija.
Veliko bogatstvo biljnog pokrivača uvjetovalo je i nazočnost velikog broja pričinih vrsta prvenstveno migracijskih vrsta ptica močvarica koje posjećuju Hutovo blato za vrijeme zimske i proljetne migracije. Ovdje se radi prvenstveno o pticama močvaricama sa područja srednje i sjeverne Europe koje na svom migracijskom putu koji vodi preko Hutova blata nalaze potrebnu, hranu, odmor, mir ka svom konačnom odredištu.
Prema podacima ornitologa na ovom području do sada registrirano je 235 vrsta ptica, mada prema posljednjim istraživanjima koja su provedena tijekom 2000. godine registrirano je 163 vrste iz 39 porodica. Od ovog broja pod zaštitom se nalazi 56 vrsta ptica kao i sve ptice pjevice. Zbog sve većeg pritiska na ptičji svijet od strane lovaca, zatim veliki gubitak vodenih i močvarnih staništa u Europi dovelo je do smanjenja brojnosti pojedinih skupina ptica, te stoga upravo močvarna staništa kao posebni rezervati nude posljednju zaštitu i utočište za mnoge močvarice stvarajući garanciju za opstankom ovoj ugroženoj skupini ptica da se održi u svojim biološkim granicama.
Stoga se na prostoru Parka prirode već dvije godine ne provodi nikakav lovni turizam i cijelo težište bačeno je na zaštitu ptica močvarica sukladno Ramzarskoj konvenciji.
Uza sve ovo bogatstvo biljnog i ptičjeg svijeta u vodenim dubinama Hutova blata našlo je uvjete za život 22 vrste riba razvrstanih u 12 porodica od kojih je važno pometnuti endemske i ugrožene vrste: Salmo dentex ,Condriostoma kneri, Knipowitschia sp.
( najvjerojatnije nova vrsta), Pleuronectes flesus, Cobitis narentana i druge.
Pored slatkovodnih vrsta javljaju se i pojedine morske ribe (cipol, lubin), koje iz Jadranskog mora rijekom Neretvom i Krupom u vrijeme visokog vodostaja dospijevaju u jezera Hutova blata.
Od riječnih riba najbrojnije su vrste: šaran, linjak, sval ili klen, keljavac, pastrva, podustva i druge. Najvažnija vrsta ribe u Hutovu blatu je jegulja (po boji, razlikujemo tri vrste: bijela, žuta i crna jegulja).
Pored ovih pobrojanih skupina organizama važno je pometnuti i veliki broj insekta, leptirova, gmazova, kukaca, paukova, itd. gdje još treba izvršiti detaljnu inventarizaciju područja, odrediti dodatne mjere zaštite, jer u ovim skupinama krije se veliki broj reliktnih, endemičnih i ugroženih vrsta kojima je potrebna zaštita ne samo kao vrste već i cijelog staništa gdje one obitavaju. Samo u podzemlju krša krije se preko 62 reliktne i endemične vrste npr. Proteus anguinus, zatim nekoliko vrsta gmazova Lacerta oxycephala, Emyis orbicularis, te nekoliko vrsta leptira itd.

RIJEKA TREBIŠNJICA
Rijeka Trebišnjica, čije krajnje vodotoke Krupa odnosi u Neretvu i Jadransko more, najveća je ponornica u bivšoj Jugoslaviji i jedna od najvećih i najrazvedenijih ponornica u svijetu. Ukupna njena dužina iznosi 310 km, sa užom površinom sliva 2.250 km2, dok šira iznosi 8.000 km2.
Na koritu ove rijeke je sagrađeno više vještačkih jezera (Klinje, Bilećko, Gorica, Hutovo). Površinski tok Trebišnjice iznosi 187 km, a njezini ukupni podzemni tokovi iznose 123 km.

Na putu do Jadranskog mora Trebišnjici se pridružuje još 9 rijeka (Vrba, Mušnica, Ključka rijeka, Fatnička rijeka, Trebišnjica, Svitava, Krupa, Rijeka dubrovačka i Neretva); ona također prolazi kroz devet živopisnih kraških polja (Gatačko, Cerničko, Fatničko, Trebinjsko, Popovo, Svitavsko, Ljubomirsko, Ljubinjsko i Grab-polje)
Trebišnjica i njezin neuhvatljivi sliv – istinski atraktivan i velik…